nedjelja, 22.05.2011.

Savršeno Obrazovanje

Kako je zamišljam savršeno obrazovanje? To je pitanje koje mi je malo prije postavio brat dok je radio na seminaru za fakultet s istom temom. Isprva sam samo slegao ramenima, prelijen za razmišljanje o obrazovanju kad nema ni dva tjedna kako sam dao posljednji ispit na svom fakultetu, ali nakon malo razmišljanja shvatio sam da nisam siguran kako bih odgovorio.
Za mene, savršeno obrazovanje bi bilo ono koje nagrađuje pravo učenje - učenje razumijevanjem, a ne štrebanje i biflanje na pamet kako to čini trenutno školstvo. Današnje obrazovanje kao da je usmjereno na dostizanje sljedeće razine obrazovanja pa potom one iza toga. Nije usmjereno na prenošenje znanja nego odrađivanje nastavnog plana i programa. Nitko nema ni volje ni vremena da sjedne i pobrine se da djeca shvate gradivo. Profesori su samo prezenteri koji predstavljaju knjige krajnjim “korisnicima” koji su, usput, obavezni da te knjige i kupe.
Mislim da bi idealno bilo kad bi se obrazovanje smanjilo po broju godina koje provedemo u ustanovama, a u svrhu većeg praktičnog rada s naglaskom na interakciju između profesora i učenika. Nerijetko se desi da kad profesor obradi i objasni (pod navodnicima) gradivo da bar polovica učenika u razredu nema pojma o čemu se tu radi. Nije istina da ne slušaju i da nisu zainteresirana za učenje nego je sistem postavljen na krivi način i njima je samo jasnije nego što mi to mislimo da takva vrst obrazovanja nema smisla. Ionako se sve svodi na to kako ćemo napisati ispit, pa zašto da tu učimo i trošimo vrijeme na shvaćanje kad se to neće nagraditi kad isto tako možemo dan prije ispita naštrebati gradivo (ili napisati šverc) i postići bolji uspjeh?
Pravo školovanje bi trebalo biti puno osobnije i neposrednije. Znati napamet nečije tuđe tvrdnje o nekoj temi ne znaći imati znanje o tome.
Ne znam da li je to odgovor na gorenavedeno pitanje, vjerojatno nije, ali da li uopće postoji nešto što bi mogli navesti kao definitivno rješenje za sve probleme trenutnog sustava školovanja? Da li su potrebni koraci toliko kompleksni i radikalni da su previše utopistički? Ono najbitnije - je li uopće ikome bitno???

- 20:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 07.05.2011.

Emocionalni Vampiri

Nevjerojatno je kako se u životu stalno ponavljaju iste stvari. Isti problemi, iste situacije isti tipovi ljudi s kojima se niste znali ili ste se krivo nosili u prošlosti; iste moralne i emocionalne dvojbe i dileme koje su vam ostavile brazdu u prošlosti. Poput bumeranga, taman nakon što ste pomislili da ste nešto riješili, ono vam se vrati i obije o glavu. Tek toliko da vas iskuša valjda.
Problem kad ne učiš iz svojih pogrešaka je u tome što će se one ponavljati iznova i iznova, sve dok ih ne osvjestiš i suočiš s njima.
Zato se osjećam kao jebeni magarac i idiot svaki put kad mi se u životu pojave emocionalni vampiri koji me iskoriste do mjere za koju sam se zadnji put zakleo da mi se više neće desiti, da to više neću dopustiti. Ne ljutim se na život što mi "vraća lopticu", niti se ljutim na sebe što sam podlegao starim problemima, nego mi je fascinantno kako se svaki put uvjerim da sam naučio nešto iz toga iskustva, te ni ne primjetim da sam se vratio "na staro".
Očito nisam.
Jer da jesam, njihova ponovna pojava ne bi imala tako negativan utjecaj na mene. Možda i nisam tako "uznapredovao" kako sam rado mislio za sebe da jesam. Jel ovo način da me život malo spusti na zemlju? Nema lažnog napretka - ili napreduješ ili ne. Deal with it.
*Uzdah*
Natrag za ploču. Probajmo ovo iznova...
Nadam se da neću za koji mjesec ponovo pisati tekst u kojem govorim kako sam si opet dopustio ovakvo sranje...

- 10:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.05.2011.

Živio Obama - Umro Osama

Živio Obama - Umro Osama

OBAMA JE MRTAV, ovaj, Osama...jel... zanimljive li slučajnosti...u svakom slučaju, kako se vidi iz SVIH medija, bili oni posvećeni politici i geopolitici ili ne, sada svi bruje o Osami i njegovom "konačnom" hvatanju. Čovjek koji je izigravao duha posljednjih deset godina, pao je u slučajnom bombardiranju nesretnog grada. Valjda se opustio pa došao u goste prijatelijma, a NATO za svaki slučaj vršio redovito bombardiranje i eto sreće - među desecima ili čak stotinama tisućama mrtvih ljudi(tijekom godina) napokon su pogodili i u metu (koju su već svi zaboravili). Bilo bi bolje da su unajmili plaćenika koji ga je mogao koknuti hrđavom vilicom pa bi bilo manje mrtvih jadnika u ovom igrokazu za mazanje očiju glupih i naivnih kojima još nije jasno da ako je Osama uopće i postojao u ovom obliku kakvom nam ga predstavljaju, da je već mrtav, hmm, 10 godina?! To je onako lijepa, okrugla brojka.
Čak i kad pogledate onu sliku koju nam prezentiraju na svakoj news stranici, tako se jasno vidi da je riječ o istoj jebenoj slici koju provlače kroz medije čitavo posljednje desetljeće. No, da su slali, gorespomenutu, jednu osobu, ma kako profesionalna bila u ubijanju, kako bi onda ostvarili "gospodarsku revitalizaciju" Iraka, Irana, Afganistana - ma glupo je uopće nabrajati, nazovimo ih jednim imenom: Naftne Zemlje - pod pokroviteljstvom Angloameričkih korporacija? Bilo bi to nemoguće naravno. No to je i logično. Ako već šire radost, sreću, ljubav, demokraciju i slične floskule, zašto ne bi za to bili i fino nagrađeni?
Sad još govore kako se Al Kaida ponovo angažirala i prijeti odmazdom protiv drskog agresora koji im ubi vođu, pa će sad ni više ni manje nego atomsku baciti negdje u Evropi pa ko živ ko mrtav. Još da smo im i karikaturu Muhameda objavili onda bi tek bilo gadno...
Da li se netko sjeća atmosfere koja je vladala oko Busha i njegove administracije orijentirane krupnom kapitalu, s naglaskom na naftne kompanije, pred kraj njegova prvog mandata? Kako mu se cijeli svijet sprdao, popularnost pala, i već se gledalo tko bi ga mogao smjeniti pa kad izgubi na izborima vratiti Ameriku na put stare slave? Ne? Hmm, ja se sjećam nekog aviona...
BUM!
Terorizam! Al Kaida! Odmazda! Bush objavljuje rat terorizmu i čitavom Bliskom Istoku te svima koji kažu nešto protiv toga. Ta-dam! Dok su se ljudi okrenuli Bush dobi još jedan mandat i više ni riječi o Bin Ladenu i njemu sličnima. Samo su se nizali zlikovci u susjednim Naftnim Zemljama koje je trebalo izvesti na pravi put jer kako se usude tako ponašati prema svojoj naciji. Najnoviji izdanak te mršave politike odvraćanja pozornosti je Gadafi i njegova strahovlada koja kad se usporedi s uvjetima u Hrvatskoj izgleda kao pravo mjesto za Bolji Život...
Sad eto i kad Osami...Obami jebemu, stalno brkam to dvoje...dakle, sad kad i Obami opada popularnost i kad se bliži predsjednička utrka odjednom se povijest ponavlja i teroristi koji su valjda sjedili na jajima opet nalaze razlog da se dižu na noge. Dobro, razlog su im opet ponudili Ameri ali dođe to na isto. Opet treba doći do nekog sranja koje će podići nacionalnu strast i želju za krvlju pa bi se lako moglo desiti da se ponovi WTC i onaj avion...možda ne u tom obliku ali nešto slično...ne mora biti ni puno drugačije...ljudi će to ionako popušiti - baš kao i sve ostalo do sada. Oni koji nešto i vide i shvaćaju ionako su u manjini.

- 19:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.04.2011.

Znati i Činiti

Znati što želiš i što smatraš da ti treba (ili ne treba) zapravo nije tako teško kako ljudi to žele prikazati. Pomiriti se s tom odlukom, s druge strane, nešto je teže. Nije se jednom desilo da čujem u filmovima i knjigama izreku da "je lagano znati koji put je dobar ali je teško kročiti tim putem". Smatram da je to jedna od najistinitijih izjava koje sam čuo. Znati da vam osoba s kojom ste u vezi ne odgovara češće je odmah jasno ali učiniti ono što je potrebno za vas u tom trenutku može biti i teže nego što mislite. Um govori jedno, a srce drugo. Željeti nešto srcem nije isto što željeti i umom.
Prava je hrabrost, po mom skromnom mišljenju, u samom praćenju vlastite intuicije i povođenju za vlastitim osjećajima koji vam često govore ono što trebate učiniti. Tko još nije bio u situaciji u kojoj je točno znao što TREBA napraviti ali je učinio nešto potpuno drugo jer nije imao hrabrosti, snage ili volje da se suoči s time? Znam da ja jesam. Znam da sam to činio često i da to i dalje činim. Teško se toga riješiti. To sranje vas prati poput prtljage dok ste živi i dok se ne suočite s tim. Kao i sve u životu, ono čega se bojite ili što izbjegavate obično vam se, poput bumeranga, vraća natrag i daje vam priliku da napravite pravu stvar. Znam da kad pričam o tome ovako općenito i "maglovito", da zvući traljavo ali ako si sve ovo stavite u kontekst, onaj koji vam zadaje konstantnu glavobolju, bit će vam mnogo jasnije i istinitije nego što mislite. Napustiti posao i baviti se onim što želite ili odlučiti da je vrabac u ruci bolji nego golub na grani; ostaviti ženu/muža za kojeg negdje unutra znate da vam ne odgovara i da to ne funkcionira ili se nadati da će s vremenom biti bolje; povrijediti nekog do koga vam je stalo jer znate da je to bolja/prava odluka za vas (zvuči sebično ali dešava se)...sve su to situacije o kojima razmišljam dok ovo pišem.
Nije dakle teško znati što je dobro, a što loše. Donijeti odluku u skladu s time je znatno bolnije i iziskuje ogromnu hrabrost, samopouzdanje i zrelost koja ne dolazi sa godinama života nego s emocionalnim razvojem i radom na sebi. Baš kako je rekao Morpheus u Matrixu: Znati put i hodanje njime dvije su različite stvari.

- 22:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 04.03.2011.

Perfekcionizam

Ma tko je to nama perfekcionist? JA! JA! Majku mu... Ne znam kako drugima uspjeva da im perfekcionizam pomaže u radu, po mojem iskustvu upravo je suprotno. Umjesto da sjednem i pišem kako sam zamislio, provodim vrijeme u promišljanju što ne valja i što bi se moglo popraviti. Gušim kreativnost na taj način, osjećam to. Traženjem kvalitete gubim kvantitetu, a i kvalitetom nisam zadovoljan... razumije li me itko?
Može li se promijeniti osobnost? Da skoknem do buvljaka po novu? Ili bi se netko mjenjao? Njuskalo.hr anyone?
Taman kad se zagrijem za nešto i kad polet zamre, umjesto kreativnosti dobijem analitičnost i mikroskopsko promatranje svega što napravim. Čak mi ni misli nisu imune na ovo. Ponekad se uhvatim kako kritiziram način na koji razmišljam jer postoje efikasniji načini (ako ne i "bolji", što god to značilo) razmišljanja od onog koji ja koristim.
Usudim li se reći da ludim? :)
Možda.
A možda smo svi ludi i normalni su oni kojih bi se trebali čuvati?! Tko bi ga znao više. Morat ću se posavjetovati s dr.Danielsom, on me uvijek sasluša i ima dobar savjet u rukavu. Hoće tko sa mnom? :D

- 12:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 27.02.2011.

Svijetu je potrebna katarza

Ovo se može shvatiti kao trabunjanje vječnog paranoika i zagovaratelja teorija zavjere, ali prosvjedi u Hrvatskoj (ipak tu živim), Africi, Južnoj Americi, Bliskom Istoku, i tko zna gdje još, naveli su me na razmišljanje.
Čini mi se kao da se naša civilizacija nalazi na nekoj vrsti prijelomne točke. Točke koja vrlo lako može postati točka pucanja. Ustrojstvo našeg društva više ne može opstati, a da se nešto ne promijeni. Prevelika je razlika između malobrojnih koji imaju i prekobrojnih koji nemaju.
Više nema one stare podjele prema političkim ideologijama, na komunizam i kapitalizam. Možda na papiru, ali u svojoj srži, svi su društveni i politički režimi isti - njima vlada zakon novca. Šaćica bogatih (ne mislim Oprah-bogatih nego BOGATIH) upravlja svijetom i igra se sudbinama preostalih ljudi, koji kao marionete izvršavaju svoje zadatke s (prikrivenim ili neprikrivenim) ciljem da bogate učine još bogatijima.
Očito je da je ljudima dosta. Preko naših leđa se previše toga prelomilo, a nema naznaka da se stvari kreću na bolje, dapače, čini se da će biti sve gore i gore. Vrijeme je da se kaže “ne”. Da se postane svjestan činjenice da je Nas više. Mnogo više nego Njih. To znaju i oni. Zato se i na najmanju naznaku bune pendreči i baca suzavac, a na TV-u se prosvjednike proglašava huliganima i kriminalcima.
Svijetu treba katarza. Ako ne mirnodobska onda nasilna, ali do nje mora doći. Došli smo do zida, a sada nam preostaju samo dvije opcije: srušiti zid ili nastaviti lupati glavom o njega i nadati se da će se sam pomaknuti.
Dosta je pasivnosti i pesimizma. Vrijeme je za proaktivnost i revoluciju. Revoluciju na svjetskoj razini, jer ona je potrebna svima nama.

- 11:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10 stvari koje me čene sretnim

ovo je moja lista, kako bi izgledala vaša?


1. moja obitelj (istina, to tek uvidim kad ih nema neko vrijeme)
2. čitanje odlične knjige
3. trenutak kad završim priču, članak ili scenarij
4. kava...i još malo kave...
5. druženje s prijateljima (filozofiranje uz pivo)
6. neke TV serije (Firefly, Atlantis, Big Bang Theory...)
7. smišljanje kreativnih projekata
8. spore i duge šetnje s partnericom (kad ju imam)
9. fotografiranje
10.oni dani u kojima se osjećate ekstatično sretnim bez očitog razloga

- 08:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 25.02.2011.

Upravljanje vremenom

Upravljanje vremenom je jedna od onih fantomskih stvari o kojima slušamo (čitamo, pišemo, pričamo), u osnovi znamo što znače, ali kad ih moramo primijeniti u vlastitom životu, ne znamo odakle bi krenuli.

Govorim ovo iz vlastitog iskustva. Kao i mnogi drugi, ja sam također patio od kronične nesposobnosti da si organiziram vrijeme. Nekako sam uvijek dobro započeo, pun elana i volje, ali nakon prve prepreke se stvar razvodni i krene stihijskim putem. To, s druge strane, ne vodi nikuda. Ne mogu reći ni da sam sad odličan u tome ali zadovoljno tvrdim da se stvari kreću u dobrom smjeru. Ovaj tekst je više pokušaj da organiziram misli nego da pišem znanstveni rad na temu upravljanje vremenom ali smatram da sam na razini na kojoj mogu pomoći barem u osnovnom razumijevanju i preskakanju nekih prepreka koje sam ja morao sam naučiti prijeći.

Mislim da sam najbolji temelj za koncept upravljanja vremenom dobio upravo iz struke. Ekonomija jako ozbiljno shvaća ovu temu. Nije ni čudno. Vjerojatno ste čuli za izraz “vrijeme je novac”. Ako je vrijeme novac, onda onaj tko dobro upravlja vremenom zapravo upravlja svojim novcem. U današnje vrijeme to nije stvar diferencijacije nego opstanka. Tko ne upravlja svojim vremenom na pravi, efikasan način, toliko zaostaje za drugima da to više nije ni smiješno.

Da bi počeli upravljati svojim vremenom morate znati četiri osnovna koraka vezana uz taj proces:
1. Budite svjesni vlastitog vremena - vrijeme je jedini resurs za kojeg možete biti apsolutno sigurni da je neobnovljiv i potrošan. NEMATE svo vrijeme ovoga svijeta, uspkos uvriježenom izrazu. Svi mi imamo rok trajanja, a ni sami ne znamo kad ono istječe. Dan odlaska može biti udaljen desetljećima ili desetinkama. Morate toga biti svjesni.
2. Cijenite vlastito vrijeme - vaše vrijeme je samo vaše, koristite ga sebi u korist. Nema tu ništa narcističkog. Nemojte ga žrtvovati u korist drugih. Nije toga vrijedno, a na kraju puta nema nagrade za žrtvu. Neiskorišteno vrijeme je bačeno vrijeme. Nijedna banka na svijetu vam neće otvoriti račun na kojem ga možete štedjeti niti ćete ga igdje dobiti na kredit. Vrijeme je dar s rokom trajanja. Iskoristite ga!
3. Uklonite kradljivce vremena - kradljivci vremena su upravo ono što samo ime i kaže. Sve ono što vam oduzima vrijeme, a ne vodi ničemu i ne stvara nikakvu vrijednost za vas i vaš život, samo po sebi je beskorisno i nepotrebno. Riješite se takvih stvari. Što imate od cjelodnevnog ljenčarenja, gledanja televizije ili igranja igrica na kompjuterima? Neurednost, lijenost, neorganiziranost, preopterečenost. Sve su to stvari koje vas spriječavaju u funkcioniranju i samoakutualizaciji. Možete i morate bez njih.
4. Učinkovitije koristite vlastito vrijeme - zadnji korak je ono što predstavlja bit samog koncepta upravljanja vremenom. Svi koraci vode prema tome da biste svoje vrijeme efikasnije i efektivnije iskoristili. Radite ono što želite, ono što vas ispunjava i veseli, ono što će vas učiniti boljom i kompletnijom osobom.

Svi mi živimo na posuđenom vremenu. Zašto ga onda trošiti na stvari koje vas ne unaprijeđuju i bacaju u očaj i nezadovoljstvo. Uspjeh je stvar izbora. Ključ vaše sreće vam je u rukama. Sve što trebate je otključati bravu.

- 21:58 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 22.02.2011.

Nestalnost

Ispraćanje stvari do kraja je oduvijek bio moj najveći problem. Moj interes i fokus može biti onoliko jak i potpun koliko zna biti kratak. Iako me mnoge stvari zanimaju, problem je što me ne zanimaju dovoljno dugo. Nisam siguran da li je to loše ili nije.
Znam da zvući loše kad se ovako pročita ali upravo je to “šaranje” ono što me čini svestranim. Interes mi se veže malo za ovo, malo za ono. Svojevrsta “katica za sve”, a stručnjak za ništa.
Pisanje, na primjer, je moja najveća ljubav kojoj se vraćam iznova i iznova. Zašto onda ne mogu zadržati interes i volju za pisanjem neke priče dovoljno dugo da napišem roman? Članci su ok, kratke priče su super, ali oduvijek sam želio napisati knjigu. Zašto mi je to onda toliko teško ostvariti? Jednostavno izgubim interes za priču, nakon nekog vremena. Istu priču koja me možda mjesecima prije toga fascinirala.
Može biti da se radi o karakteristikama (horoskopske) ribe ali pouzdano znam da su mnoge ribice među poznatim i uspješnim piscima pa ne mogu to sa sigurnošću tvrditi. Možda je stvar samo u meni...
Ne tiče se to samo pisanja, naravno. Ta karakteristika zadire u sve pore mog života. Zato studiram dugo, zato nikad nisam imao dugu vezu, zato puno vremena provodim sam.
Sve mi (relativno) brzo dosadi pa prelazim na nove stvari, ideje, interese. Druge ljude.
Kad im kažem da sam zajeban za druženje (ljubavno ili prijateljsko), ljudi mi ne vjeruju. Misle da je to neki oblik macho preseravanja. Brzo se iznenade.
S druge strane, oni koji ostaju, zaista su posebni. I strpljivi. Kako da onda kažem da je ta karakteristika loša?
Ništa nije crno - bijelo, zar ne?

- 19:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 15.02.2011.

Prvi Dojmovi

Tko kaže da nas tehnologija ne može naučiti ničemu životno i moralno važnom? Evo, baš jučer sam dobio pravu, malu lekciju iz prvih dojmova iz neočekivanog izvora - mobitela.

Prije nekoliko dana sam kupio novi mobitel, Samsung B3410. Ništa preskupo ali izgleda lijepo i ima sve što sam želio od mobitela, čak i više od toga. Jedan od razloga za kupnju, je, moram priznati, i trenutna akcija u Tele2, gdje vam za svaki kupljeni mobitel preko 500kn daruju još jedan besplatno. Caka je u tome da je dodjeljivanje slučajno pa se može desiti da dobijete puno skuplji mobitel od onoga kojeg ste si kupili ali i, ako vas neće sreća, možete dobiti i lošiji model. Moj brat je, recimo, dobio 1500kn skuplji model od onog kojeg je sam kupio. Sad kad bolje razmislim, to je poprilično utjecalo na moju odluku da i ja okušam sreću. U svakom slučaju, moj “dobitak” nije bio tako impozantan; dapače, u cjenovnom je rangu mobitela koji sam kupio, možda 200-300kn skuplji. Treba li reći, bijah malo razočaran :). Kako je moguće nakon silnog slanja pozitivnih vibri i misli u svemir? Još će netko reći da “Tajna” ne radi?? :D

Kad nam je (jučer) poštar donio dobivene nagrade, brat je slinio na jednoj strani sobe nad svojim Androidom (Galaxy), a ja sam samo ovlaš pregledao svoj novi LG GT350 i zaključio da je “onak, ok”, ali ipak ne dovoljno dobar da ga zamjenim za Samsunga. Zanimljivo da sam Samsungu zamjerao dosta toga, kao što je nedostatak USB kabela, zvučnika koji je na pozadini mobitela, a ne naprijed, utora za microSD koji je ispod baterije umjesto negdje vani za lakše baratanje isl. Iskreno, nisam ni provjerio na LG-u te iste stvari jer sam već imao stvoreni sud o njemu - ne sviđa mi se. Spakirao sam ga natrag u kutiju i napisao oglas za prodaju na Njuskalo.hr-u i nastavio sa poslom.

Tog popodneva sam ostao sam kod kuće, a budući sam čitav dan proveo za skriptama i knjigom, jednostavno nisam imao volje za takvom razonodom. Kao grom iz vedra neba, došla mi je misao kako bih baš eto mogao još jednom pregledati LG. Tek toliko jer me nešto kopkalo. Izvukao sam ga iz kutije i istog trena shvatio da je materijal mnogo bolji od onog na Samsungu. Mobitel je bio puno tanji i ugodniji u ruci, ima za trećinu veći ekran od ovog prvog. Sve to nisam uopće primjetio ili nisam želio primjetiti kod prvog pregleda. Nekoliko sati tipkanja i pipkanja kasnije, došao sam do “nevjerojatnog” otkrića - ovaj mobitel mi se VIŠE sviđa od Samsunga. Sve ono što sam zamjerao prvom mobitelu, na ovom je ispravljena. I kabel, i SD kartica i ostale specifikacije na koje sam nabasao kroz igranje s novom igračkom...bez da dalje gubim vrijeme u opisivanju mogućnosti, recimo samo da sam promijenio mišljenje o mobitelu za 180 stupnjeva.

Nevjerojatno kako predrasude i stanje uma mogu utjecati na prosudbu. Iako sam imao taj mobitel u svojim rukama i gledao ga istim očima, samo nekoliko sati prije, moja prva procjena je bila da je riječ o smeću. Samo zato jer sam to i očekivao. Valjda zato što nije tako skup kao bratov ;).

Prvi dojam je bitan, to je istina. Ali ne zato što je to zaista onaj kojeg će ljudi vječno pamtiti, štogod vi napravili, nego zato što će većina ljudi reagirati na način na koji sam i ja ovdje napravio. Samo što možda nećete dobiti priliku za drugi dojam. To što mi se dogodilo s mobitelom, lako se moglo desiti i s osobom. Možda i jest, samo što toga nisam bio svjestan do sada.

Zato, nemojte uklasati svoja mošljenja i dojmove u kamenu, dopustite si mogućnost promjene mišljenja. Tko zna u kakvom ste stanju bili u trenutku prve prosudbe. Možda dodatnim uvidom i upoznavanjem doznate da je riječ, ne samo o nečemu što je “ok”, nego da savrešno odgovara vašim potrebama. Vjerujem da biste i vi htjeli da netko vama da takvu priliku, s vremena na vrijeme. Znam da ja bi.

- 12:22 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>